Dan ružičastih majica- Stop vršnjačkom nasilju!

Slika pu_vs/Akcije/Nasilje/nasilje ne hvala.jpg

U Hrvatskoj se posljednje srijede u mjesecu veljači, obilježava Dan ružičastih majica, koji je postao simbol borbe protiv nasilja među djecom. 

Foto:ilustracija

U Hrvatskoj se posljednje srijede u mjesecu veljači, obilježava Dan ružičastih majica, koji jepostao  simbol borbe protiv nasilja među djecom. Stvarno rješenje problema krije se u prevenciji i sustavnoj edukaciji svih dionika, i djece i roditelja i učitelja. Stoga supolicijske službenice za prevenciju  svojim aktivnostima zadnjih tjedana u deset osnovnih škola naše Županije održale predavanja u sklopu nacionalnog preventivnog projekta „Živim život bez nasilja“. Svjesni činjenice da je nasilje, bilo kojeg oblika, prisutno svakodnevno u svim okruženjima, ovim programom podižemo svijest o problemu vršnjačkog nasilja, velikom problemu među djecom i mladima, s mogućim teškim posljedicama u kratkoročnoj i dugoročnoj perspektivi razvoja djece.Prevencija kroz edukaciju roditelja, djece i učitelja, pravovremeno prepoznavanje i zaustavljanje nasilja te kvalitetan rad s djecom s problemima u ponašanju i njihovim obiteljima, alati su za stvaranje svijeta bez nasilja. Cilj je senzibiliziranja javnosti na problematiku vršnjačkog nasilja te promoviranja pozitivnih životnih stavova koji isključuju nasilje, netoleranciju i diskriminaciju. Istraživanja pokazuju da se žrtve vršnjačkog nasilja manje obraćaju policiji i odraslima,  a više svojim vršnjacima te upravo stoga jedni drugima mogu najviše pomoći i svima poslati poruku da „nasilje nije in“. 

Zadaća je odraslih, ponajviše institucija, prepoznati nasilje, zaustaviti ga i pomoći žrtvi, ali i educirati nasilnika kako se neprihvatljivo ponašanje ne bi nastavilo u budućnosti. Društvo je odgovorno, kako za žrtvu, tako i za nasilnike. Nasilnici su često i sami bili žrtve te je iznimno važno u cijelom procesu razgovarati sa svim sudionicima i educirati ih zašto se nasiljem ništa dobro ne može postići. Rješenje problema nije u kažnjavanju, veću u  educiranju javnosti, institucija i mladih. 

Znakovi koji ukazuju na izloženost djece nasilju:

·         ozbiljni problemi s izljevima bijesa

·         sklonost fizičkoj agresiji u školi ili s braćom kod kuće

·         uništavanje stvari u kući i izvan nje

·         okrutno ili zlostavljačko ponašanje u obitelji

·         prijetnje nasiljem mlađoj braći i sestrama, koje su vrlo brutalne i bogate detaljima kao npr. "Vrati mi autić ili ću te ubiti"

·         nastojanje da se pridobije pažnja nazočnih udaranjem, lupanjem i sličnim gestama

·         oponašanje zlostavljačkog ponašanja.

Posljedice nasilja kod djece:

·         tjeskoba

·         depresija

·         lošiji školski uspjeh

·         nisko samopoštovanje

·         neposlušnost

·         noćne more

·         pritužbe na tjelesne smetnje.

Posljedice nasilja kod adolescenata:

·         strah i trauma poput posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP)

·         pritužbe na zdravstvene probleme, agresija

·         teškoće u stvaranju bliskih odnosa u odrasloj dobi

·         povećan rizik od skitnje

·         ozljede koje su posljedica pokušaja zaštite zlostavljanog roditelja

·         međugeneracijski prijenos nasilja.

 

            Treba imati u vidu da kazneno-pravne mjere i radnje koje poduzima policija nisu jedine dostatne kako bi se vršnjačko nasilje kao ozbiljan društveni problem u cijelosti riješio, odnosno da se rizično i društveno neprihvatljivo ponašanje mladih svede na što je moguću manju mjeru.

Poučeni našim iskustvima poseban naglasak treba biti na poticanju dijaloga i poštivanju kulturoloških sličnosti i različitosti kroz izgradnju kulture tolerancije, nenasilja i nediskriminacije. Mlade treba poticati da stvaraju stavove u skladu s pozitivnim vrijednostima društva u kojem žive, usvajaju životne vještine i znanja utemeljena na razvoju tolerancije i nenasilne okoline te im podizati svijest o potrebi prijavljivanja svih oblika nasilja.

Moramo stoga  razmišljati o tome kako se odnosimo prema ljudima i načinu na koji se ljudi ponašaju prema nama.

Moramo naučiti kako da ne:

a) osuđujemo nekog prije nego što ga upoznamo

b) koristimo pogrdne nadimke

Moramo naučiti kako  ne diskriminirati zbog spola, religije, seksualne orijentacije, etničke pripadnosti, ili društvenog i materijalnog statusa.

Važno je da se Vi izjasnite protiv upotrebe svih oblika nasilja i da isto primijenite u svojim životima.

Za nasilje nema opravdanja, nasilni modalitet ponašanja bilo koje vrste, neprihvatljiv je.

Svi su građani dužni, zakonski i moralno, prijaviti nasilje kako bi policijski službenici poduzeli radnje u suglasju sa pozitivnim zakonskim propisima, te kako bismo postigli najvažniji cilj – reakciju na nasilje, samim time i prestanak istog.

Najbrži i najefikasniji način prijavljivanja nasilja jest poziv na broj policije 192, osobnim kontaktom sa policijskim službenikom ili putem web adrese policijske uprave.   



Stranica