Foto: PU vukovarsko-srijemska
Dvanaestorica hrvatskih redarstvenika mučki su ubijena 2. svibnja, iz zasjede, uslijed akcije spašavanja dvojice svojih kolega, koje su u noći s 1. na 2. svibnja 1991., tijekom redovite policijske ophodnje, u Borovu zarobili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. Ovaj krvavi događaj, nakon pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića na Plitvicama, označio je neslužbeni početak Domovinskog rata. Postalo je jasno da će upravo Istočna Slavonija biti jedno od najvećih poprišta krvavih ratnih sukoba.
Već krajem 1990. i početkom 1991. godine u policijske redove pristupio je veći broj mladih hrvatskih policajaca koji su sva pravila policijske struke morali svladati što kvalitetnije, u što kraćem roku. Njihovo domoljublje i čvrsta volja bili su dodatni "vjetar u leđa" zbog kojih su ustrajali te hrabro i ponosno stali na prve crte bojišnice. Nakon tragičnih događaja u Borovu Selu Hrvati su postali jedinstveni, svjesni da je rat neizbježan i da je pred vratima.
U noći s 1. na 2. svibnja 1991. dvije hrvatske oskudno naoružane policijske patrole obavljale su redovne poslove na cesti Borovo-Dalj. Na samom ulazu u selo na njih je iz privatne kuće otvorena žestoka vatra. Tom prilikom četiri hrvatska policajca lakše su ranjena. Naime, Jurica Tolj i Mario Marinović vozilom su se uspjeli povući, dok su Zvonimira Matkovića i Dalibora Križanovića zarobili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi.
Nakon neuspjelih pregovora na teren je stoga 2. svibnja oko podneva izišlo 30 pripadnika vinkovačke policijske uprave. No, u središtu sela na njih je otvorena vatra iz pušaka i snajpera s prigušivačima te tromblonskim protupješačkim minama. Napadnuti su policajci ipak uspjeli organizirati obranu i vezom zatražiti pomoć, koja je počela stizati iz Vinkovaca i Osijeka. I dok osječka jedinica nije uspjela ući u selo iz smjera Dalja zbog postavljenih barikada - vinkovačka je ušla, ali je upala u zasjedu. Borba je trajala dva i pol sata, sve do trenutka kad je u selo ušla kolona od sedam oklopnih transportera JNA. Svjedoci navode kako je iz jednog od transportera otvorena vatra na policiju, te da su iza njih hodali naoružani civili, te da su čak i iz jednih kola Hitne pomoći bacane ručne bombe na hrvatske policajce. Dvojica, prethodne noći zarobljenih policajaca, prebačena su tijekom borbi u Novi Sad ali su, srećom, vraćeni u Osijek još iste večeri. Na žalost, u borbi su toga dana ubijeni hrvatski policajci Stipan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.). Ranjena su 23 policajaca.