Foto: PU vukovarsko-srijemska
Mališani iz dječjeg vrtića „Kosjenka“ jučer su imali dan koji će vjerojatno još dugo, dugo pamtiti i prepričavati svojim roditeljima i prijateljima. U velikoj igraonici šarenih zidova, ukrašenoj brojnim radovima i figuricama koje su sami izradili, mirno sjedeći na drvenim stoličicama koje su samo za ovu posebnu priliku posložili u polukrug, dočekali su svog gosta- prometnog policajca. Mario Cvitković, policijski službenik za preventivu u cestovnom prometu Postaje prometne policije Vinkovci, rado se odazvao pozivu vinkovačkog dječjeg vrtića, te pripremio poučnu priču o ponašanju u prometu za svoje male domaćine.
Kod nekoliko uplašenih mališana policijski službenik Cvitković odmah na početku druženja razbio je strah tako što je dao im je dao u ruke službenu kapu, palicu i, naravno, pločicu sa znakom „stop“. Čak i oni uplakani ubrzo su bili nasmijani i ponosno su pozirali s policijskim rekvizitima svojim tetama.
Vrlo pozorno slušali su savjete svog novog prijatelja, prometnog policajca, kako se treba oprezno igrati uz cestu, kako nikada ne treba trčati za loptom preko ceste, ali i o pravilnom načinu kako se preko ceste prelazi. Rekao im je i kako vožnja biciklom može biti veoma opasna ukoliko se voze po cesti. „Znate li da do 12. godine ne biste se smjeli voziti po cesti i da do 16. godine obavezno za vrijeme vožnje biciklom morate imati zaštitnu kacigu na glavi?“- pitao je Cvitković svoju pozornu publiku. Većina ih to nije znala, neki čak ne znaju do toliko izbrojati, ali su shvatili da „to policija ne da“.
„Ja sam vidio policajca koji je rukama pokazivao mojoj mami da može proći u raskrižju! A mami je stao auto i nije znala gdje da ide!“- uzviknuo je netko od mališana. A Mislav G. dodao je „ A ja sam vidio da policajac zaustavlja auto baš sa ovakvom pločicom.“ Potom je policijski službenik Cvitković, pojasnio da se promet u raskrižju može regulirati i znakovima koje tijelom, odnosno rukama, daje policijski službenik, ali i zvučnim znakovima-zviždaljkom. I pokazao im kako se izvode ti znakovi, što je izazvalo oduševljenje mališana. Emanuel M. već je kao pravi prometni policajac znao sve znakove jer, kako je i sam rekao „Gledao sam u Tom i Jerry-ju kako policajac zaustavlja Tom-a sa zviždaljkom i stop pločicom.“
Priču o pravilnom ponašanju u prometu koje bi, kako ih je i sam savjetovao Cvitković, trebali usvojiti prije polaska u školu, nebrojeno puta prekinuli su ovi mali znatiželjci, svojim pitanjima. Primjerice, Davida K. zanimalo je zašto policajci nose „toki-woki“, no, široki osmjeh na licu policijskog službenika Cvitković i prisutnih odgajateljica izmamio je Gabrijel M. koji je kudio svog tatu kazavši :“Moj tata je jednom prošao kroz crveno i policajac na motoru ga je odmah zaustavio! Tata se pravdao, a ja sam mu rekao –tako ti i treba kad si kriv.“
Svom novom velikom prijatelju, prometnom policajcu, mališani su se zahvalili na posjetu, uz pjesmu o semaforu, koju su složno otpjevali:
„Na uglu naše ulice semafor stalno stoji.
Kada smiješ prelaziti-vidiš po zelenoj boji.
Crveno, zeleno, uvijek dobro pazi,
Kada vidiš crveno-„Stoj!“ da te što ne zgazi.“
Nakon ove poučne pjesme, male prometne znalce, Cvitković je nagradio bojankama i slikovnicama s prometnom tematikom i privjescima za ključeve te se oprostio uz obećanje da će ih ubrzo ponovno posjetiti.